“Na raznim stranam svijeta, i kroz dugi vremenski period, razvijala su se pisma koja svjedoče o kulturi i duhovnoj nadgradnji svoga vremena - pisma bez kojih ne bismo mogli zamisliti ni savremenu kulturu ni modernu civilizaciju.”
Pretpostavlja se da je prvi rukopis ispisan nekim fonetskim pismom, u kojem svaki glas ima svoj poseban znak star tri milenijuma. Od tada je pisana reč kao najsnažniji izraz komunikacije među savremenicima, ali i generacijama. To je bio osnovni medij uspona i razvitka različitih civilizacija i čovečanstva u celosti. Neki su na tom putu za sobom ostavili pisane tragove koji svedoče o njihovom postojanju, dok drugi koji nisu imali pismo, pali u zaborav.
Jezik je sistem gestikulacije, znakova, gramatike simbola, reči koji se koristi za prikaz i razmenu koncepta - sredstvo neposrednog komuniciranja ljudi koji žive na jednom prostoru. U tom smislu jezik imaju i najprimitivnija društva, dok je pismo samo odlika razvijenih civilizacija. Glasovni jezik je slobodna forma misli, dok pisana reč je, način na koji mi tu misao želimo zabiležiti, spasiti od prolaznosti.
Šta je zapravo pismo?
Na to nam već nauka odgovara, koja se zove paleografija, a bavi se starim pismima i njihovim istorijskim razvitkom.To nam predstvalja dalekog pretka, koji je živio u skladu i ljubavi, ali i u borbi sa prirodom, sticao značajna iskustva koja je tokom milenijuma prenosio sa generacije na generaciju.
O Bosančici
Bosančica je autentično i posebno pismo nastalo u Bosni. Davani su joj različiti nazivi: bosančica, bosanska ćirilica, bosanica. Pismo se upotrebljavalo od X/XI do XIX veka…
Najstariji spomenik pisan bosančicom jeste Humska ploča (X/XI. veka) – zatim Povelja Kulina bana od 29.VIII.1189. godine.
Humska ploča
Pismo
Ostalo možete vidjeti na 
https://wiki.sandzak.com/Bosančica
Takođe možete preuzeti font Bosančice na link: https://download.sandzak.com/Bosancica.zip