… ili su ovo samo bijedni pokušaji albanizacije Bošnjaka u Sandžaku? Čiji je zapravo ćulaf / ćulah / plis?
Da li su Bošnjaci nosili ćulaf?
Ja samo ne kontam kakva je sad ovo rasprava? Bošnjaci smo nismo Albanci sigurno ne sto ih nešto ne volim naprotiv veoma su dobri i pomagali su nam puno, bitno je da, jeste da Su Albanci malo se prijateljili sa SAD tokom komunstickog perioda ali gledajmo to sa ove strane, barem ja mislim pomoćice nam ako im zatražimo pomoć za nesto eto to znam ako sam pogrešio slobodno me ispravi.
Pitanje je u naslovu teme. Jesu li ili nisu Bošnjaci nosili ćulaf? Ili je to rezervisano samo za našu braću Albance?
Ja vjerujem ovom mediju.
Ćulahe su nosili i Albanci i Bošnjaci i Srbi. Samo malo čovjek da googla pročitaće da su ih nosili svi, pa su ih zamijenili fesovima, kasnije francuzicama. E sad, fesovima zbog turaka, a francuzice su počeli Bošnjaci da nose kada su austrougari uzeli monopol nad mašinskom izradom fesova. I još nešto, fesovi su bili skuplji zbog bojenja i načina izrade, pa nije mogao svako ni da ih priušti ispočetka.
Jeli Avdo Međedović bio Bošnjak ili Albanac?
Taman sam htjela da napišem kako bi se na osnovu toga šta ko nosi na glavi mogli izvlačiti pogrešni zaključci i za fesove, koje su pored Turaka nosili i Bošnjaci, a i Srbi i Crnogorci.
E bravo ti ga za Avda. Ovdje definitivno nema sumnje. Jesi vidio kako se raspravljaju jesu li na fotografijama ovi ili oni ljudi? Ovo definitivno ne može da se porekne. Avdo je nosio i ćulaf i fes, bez razlike!
Ćulaf je od vune uvaljana kapa, koju Turci, kad skinu čalmu, da jim neozebe gola tikva, metnu na glavu. U ćulafu po noći i spava, i kad na put idje, sobom ga nosi. Od kako su Turci počeli ostavljati čalme, (to jest pokle su nizami postali) a nositi veliki fes, da jim bude toplije, nekoji nose od ozdo ćulaf, a nekoji imaju iznutra podstavjeno pamukom. Fes je crljena kapa; nizamski ili veliki fes je, koliko bi jedan klobuk mogao unići.
Ovo iznad je napisao Matija Mažuranić u knjizi "Pogled u Bosnu: ili kratak put u onu krajinu, učinjen 1893-40. po Jednom Domorodcu.
Vasojevići su uopšte pjesničkoga duha, što se vidi i po muškim i ženskim pjesmama, ali nisu muzikalni, nego dosta grubo i jednoliko pjevaju. Nošnja. Muško odijelo čine: džamadan od crvenog sukna, čakšire od bijelog sukna, tijesne, pripijene uz tijelo, upravo kao kod Arnauta, s tom razlikom što ove nemaju na nogavicama kalpake, koji biju po člancima i imaju više gajtana i na čakširima i na džamadanu. Kapa i opanci su kao i u Crnoj Gori. Prije današnje kape nosio se fes i ćulaf. U opanke se meću nazupci, kratke čarape do članaka, kod muških obojene često crnom bojom, a kod ženskih još i šarani.
Pronašao u knjizi “Vasojevići u Crnogorskoj i Turskoj granici, Pop Bogdan Lalević i Ivan Protić.” A iz knjige “Kanje i okolina:Bajrama Suljevica” ćemo pročitati:
Narodna nošnja stanovništva kanjskog kraja je dugo vremena bila pod Srbijanskim, Bosanskim i Albanskim uticajem. Nekad je bilo vidnih razlika u odjevanju Bošnjačkog odnosno Srpsko-Crnogorskog stanovništva ali i gradskog i seoskog. Do skora su i pravoslavci nosili fes i ćulaf kao i muslimani, kratko se šišali i ostavljali “perčin” oko kojeg se obavijao dugački crveni ili crni šal (čalma).
Eto toliko o albanskom ekskluzivnom pravu na ćulaf…