Da li vjerujete u sebe?

Mnoge loše stvari koje nam se u životu dese učine da posumnjamo u sebe i svoje sposobnosti. Izgubimo vjeru, izgubimo samopouzdanje, a onda, kao za inat, na “loše” se lepi još gore i onda postajemo potpuno razočarani i dezorjentisani . Zašto se sve to dešava baš nama, pitamo se milion puta na dan.

Moguće je da je samo reč o lošem periodu. Posle svake kiše ponovo dođe sunce i to zaista jeste tako. Važno je samo izdržati taj kišni period.

A da li samostalno donosite odluke ili padate pod uticaj drugih mišljenja? To što ne vjerujete u sebe ili niste sigurni? Ili samo kažete: “Tako ću, pa šta bude.”

Znam samo da je Ramazan za 1 mesec i 3 dana tako da necemo imati losi dana InshAllah. Hahaha sala na stranu. Pa znas kako svakome dodje taj jedan period kada mu mnogo lose se stvari desavaju i kada mu nista ne ide od ruke ko sto se kaze ali opet eto ide se kroz zivot sta ces tako je ko sto kazes. A vjera u sebe je jedna stvar koju treba da svi imamo jer tim podizemo nas moralni status i nase ohrabrenje i motivaciju da mozemo mi nesto uspeti uraditi . Da ga ne tupim mnogo skontao si me sta hocu reci.

2 Likes

Odluku je najbolje doneti sam. Veruj u sebe i idi kroz zid ako treba :joy: samo naravno, nikad ne odustaji!

1 Like

Kroz čitav život nam nailaze loši periodi. Samo što se različito nosimo sa njima u različitim dobima.
Samopouzdanje se izgrađuje od malena. Roditelji nekad nesvjesno naruše djetetu samopouzdanje, pretjeranom brigom i svojim ličnim strahovima. Onda se to prenese na čitav život. I kad dođu teške situacije, ljudi sa manjkom samopouzdanja lako pokleknu. Naravno, i vjera tu igra veliku ulogu. Oslanjanje na Boga i povjerenje u Boga.

Jako je tesko donositi svoje odluke .
Da bi covjek sam donosio odluke , morao bi biti izolovan na nekom otoku .

Koliko god mi sami sebe ubjedjujemo da sami donosimo odluke , mislim da je sasvim obrnuto . Dokazi mojeg midljenja je i ovaj Kotona virus .

Ugostiteljstvo i turizam su zatvoreni do daljnjeg u Irskoj . I moja supruga i ja smo ostali bez posla . Nikakav utjecaj nisam imao niti me ko pitao .

Drugi odlucuju za nas .

2 Likes

Nisam veliki “fan” Dan Pena ali kad god imam neku prekretnicu ili ocajavam, ja se vratim na neki od njegovih klipova. I onda se pokrenem kao lav - kad ako ne sad?

Jedno je vjerovati u sebe, a drugo vjerovati sebi. I tu je tesko napraviti razliku, kada je u pitanju nas jezik, a treba drugima objasniti na sta mislimo.

Na primjer, ja vjerujem u sebe, a tesko vjerujem sebi kada su u pitanju neke obicne stvari.
Ne jer sam ja nepredvidljiva, nego jer je moje okruzenje takvo. A okruzenje u kom zivim, i vrijeme u kom zivim, nisu bas naklonjeni mojim nijjetima.

Sta raditi onda? Prilagoditi se ili natjerati okruzenje da se prilagodi tebi?

4 Likes

Interesanto zapazanje ali to je tacno ono sto nama treba ovamo u Sandzaku, reforma mala ljudi kako da kazem korekcija nekih stvari ne skroz jer posle se stvara druga vrsta problema.

3 Likes

Ja mislim da je jedino moguće rješenje napraviti balans. Ne uvijek pola pola, nego zavisno od situacije do situacije. Kad je hrana recimo u pitanju, možemo maksimalno da se prilagodimo okolini, do dozvoljenih granica koje su nam postavljene nekim većim načelima. Dok kad su u pitanju kultura i običaji, tu treba više okolinu prilagodit sebi. Kultura i običaji su naš identitet. Jednostavno naučiti okolinu da poštuje našu različitost, jer je neminovno da će jednog dana, koliko god se prilagođavali, izaći iz nas ta potreba da budemo ono što jesmo.

3 Likes

Sandžak je pretrpio, i dalje trpi, sopstveno nasilje. Sandžaku treba ne mala, nego velika reforma kad su ove stvari u pitanju, jer zbog tog “šta će mahala da kaže” mnogi ljudi nisu u stanju da se izdignu iznad tog mahalskog nivoa. Naša nepismenost je ograničenost je najveći problem. Kad kažem nepismenost, ne mislim na to da ne znamo da pišemo i da čitamo, nego ne umijemo da se izražavamo i komuniciramo sa ljudima. Slažem se da treba zadržat sve naše prepoznatljive izraze, ali izražavat se uličarski i kad ste na televiziji i kad ste na ulici i u svakoj mogućoj prilici, smatram da je neprikladno. Žalosno mi je kad čujem. A TV-u djevojčicu pravoslavne vjere kako priča pred kamerama kao odrasla, i onda odraslu djevojku muslimanku koja ne umije da sklopi jednu rečenicu kako treba…
Ne treba izbubiti identitet, ali neke zatucane životne navike pod hitno odbacit.

3 Likes