Piše: Prof. dr. Aida Abadžić Hodžić
Kada je još 1978. godine, za slikarstvo Seida Hasanefendića bilo zapisano u likovnoj kritici kako “njegove kompozicije izmiču bilo kakvoj školi ili definiciji”, tada je već, u bitnom, bila određena jedna od temeljnih karakteristika njegove likovne poetike. Hasanefendić ni u jednom trenutku svog dugogodišnjeg likovnog djelovanja nije u bitnome mijenjao morfologiju svog likovnog iskaza, a njegov je izbor motiva ostao reduciran i pomno promišljen. Fascinantna je činjenica da je Seid Hasanefendić punih četrdeset godina ostao najvećim dijelom vjeran jednom, odabranom motivu – nišanu i vrlo karakterističnom likovnom izrazu: hermetičnom, morfološki jasno izbrušenom i zaokruženom.