Kakvo je vaše mišljenje po ovom pitanju? Kako pomoći našoj omladini da pronađe sebe…?
Krajem 1990-ih, jedan od najistaknutijih sjevernoameričkih muslimanskih vođa držao je predavanje na jednom velikom skupu. U tom predavanju, opisao je kako mu je bilo odvratno što je, u avionu na putu na skup, sjedio do homoseksualca. Predavanje je slušao tada 18-godišnji mladić kog je privlačio isti spol i te riječi su mu, kao kiša metaka, otvorile i danas žive rane.
Dozvolite da se predstavim. Ime mi je Yousef i pišem vam kao musliman koji je, još od adolescentskih dana, osjećao privlačnost ka istom spolu. Sada sam oženjen, imam djecu, elhamdulillah , i već godinama radim u struci. Privlačnost ka istom spolu, iako je još prisutna, znatno se smanjila tokom tih godina i blagoslovljen sam zdravim odnosom sa svojom ženom, koju veoma volim. (Usput da kažem, iako je brak definitivno bio za mene ispravna odluka, to ne mora biti prava odluka za sve osobe koje privlači isti spol; ne može se jedno te isto pravilo primjenjivati na sve situacije.) Također sam, već 13 godina, moderator jedne internetske grupe podrške muslimanima koji imaju želje prama istom spolu, a koja se zove Straight Struggle . Tokom tog vremena, moje mišljenje se mnogo puta preinačilo, raslo je i razvijalo se, posebno kad je riječ o pitanju odnosa islama prema homoseksualnosti.
Ključni termini i ideje
Koristit ću dva glavna termina u ovom ogledu: istospolna privlačnost (SSA) i istospolni seksualni susreti (SSE). Smatram da ovi termini tačnije opisuju relevantne probleme na temu homoseksualnosti, posebno nama, kao muslimanima. Termini „homoseksualac“, gej , LGBT , queer , itd., u današnjoj kulturi su etikete koje znače razne stvari raznim ljudima, dok ne može biti greške šta se podrazumijeva pod „istospolnom privlačnošću/željom“, a šta pod „istospolnim seksualnim susretima“.
Meni je važno i to da naglasim da ne mislim da je to što me privlači isti spol – moj identitet. Želje prema istom spolu su osjećanja i ja se, kao i drugi, moram s njima boriti na svom životnom putu ka Allahu. Iako imam ta osjećanja istospolne privlačnosti, ja se suštinski ni po čemu ne razlikujem od drugih muslimana. Zato odbacujem ideju da se muslimani koji osjete privlačnost prema istom spolu moraju posebno etiketirati ili da se moramo „samoidentificirati“ kao „LGBT“, „ gej “, „homoseksualci“ ili „ queer “. Vjerujem da ove etikete izoliraju ljude sa takvim osjećanjima i, po onome što sam ja vidio, ponekad ih prisiljavaju da se priklone određenom načinu života, čak i ako oni to zaista ne žele. Također, ove etikete djeluju tako da podižu seksualne želje – koje su, u osnovi, šahvat – i čine ih „jezgrom ono što jesam“ kao ličnost. Ovo mi se čini proizvoljnom tvrdnjom i ponekad mi je to teško opravdati sa islamskog stajališta, i pravnog i duhovnog.
Da budem jasan i direktan: nema apsolutno ničeg što je haram ili što bi trebalo ismijavati kod čovjeka kog privlači isti spol (SSA). Ono što jest zabranjeno u islamu su istospolni seksualni susreti i ponašanje (SSE). Niko kog sam sreo nikada nije izabrao da ga privlači isti spol. Da ponovim: niti jedan čovjek, među desecima i desecima ljudi sa kojima sam komunicirao godinama, nije nikada želio da ima taj doživljaj istospolne privlačnosti, niti je ikada izabrao istospolnu privlačnost (SSA). Ovo se mora razumjeti i uzeti u obzir kada se razmišlja o braći i sestrama koje se bore sa ovim problemom.
Od ključnog je značaja da muslimanska zajednica shvati da postoji vrlo važna razlika između istospolne privlačnosti i istospolnih seksualnih susreta, između privlačenja i činjenja . Praktično sve u našoj religiji poziva na ovakve distinkcije, ne samo u području seksualnosti, nego i općenito. Meni se ne može suditi samo zato što osjećam želju (u mjeri koja je izvan moje kontrole), nego samo za ono što odaberem da uradim – ili ne uradim – sa tim. Čovjek nije proklet ili bolestan, niti je oličenje grijeha zato što osjeća privlačnost prema istom spolu. Ne može čovjek biti haram , haram može biti samo djelo. Zapravo, to su ljudi kao i svi drugi koji se nose sa nekim problemom ili sa nekom kušnjom u svom životu, i oni od svog života i vjere čine najbolje što mogu. Imaju svoje greške i svoje uspjehe, kao i svako drugi. Naravno, ako se distinkcije između želja i djelā držimo dosljedno, onda mi koji smo iskusili privlačnost prema istom spolu moramo i priznati da, samo zato što imamo ove želje – koje mogu biti vrlo jake, kao što seksualne želje često i jesu – nije opravdanje da te želje i ostvarimo, i tako prkosimo Allahovim naredbama.
Ko su tvoja braća i sestre koji/e se bore sa privlačnošću prema istom spolu?
Dugo sam i ozbiljno razmišljao šta napisati u ovom ogledu i on je, u nekom smislu, nastajao godinama. Mislio sam da mogu početi tako što ću spomenuti neke primjere braće i sestara koje sam godinama susretao. Mogao bih vam pričati o bratu koga je, još otkako je bio mali, pa do rane mladosti, zlostavljao stariji komšija. Mogao bih vam govoriti o krivici koju je osjećao, zato što je, povremeno, „osjećao zadovoljstvo“, zajedno sa patnjom. Ili, mogao bih vam govoriti o bratu koji je dva puta pokušao samoubistvo kada je njegova porodica otkrila da ga privlači isti spol. Ili o sestri koja je izgubila posao zbog govorkanja o tome da je privlači isti spol (SSA). Ili o braći koja su se zarazila HIV-om, kao posljedicom seksualnih kontakata sa osobama istog spola (SSE).
S druge strane, mogao bih vam pričati o imamu koji je stavio svoju vjeru ispred želja i nastavio vaziti, prakticirati religiju i živjeti kao pobožni musliman, na Allahovom putu, a sve držeći pod kontrolom svoje želje. Ili o vođi zajednice koji je izabrao život u celibatu, a druge poučavao vjeri. Ili o čovjeku koji je živio homoseksualnim načinom života sa svojim partnerom, a onda ga napustio zarad Allaha, kada je konvertovao u islam. Ili o nekim univerzitetskim profesorima i doktorima i drugim stručnjacima koji su donijeli svjesnu odluku da savladaju svoj nefs i izabrali Allaha iznad svega drugog, kako bi stekli najveću nagradu na Onom svijetu. Ova braća i sestre, među koje i sebe ubrajam, pouzdano su odbacili ideju da vjeru podrede vlastitim porivima i željama i, umjesto toga, bore se sa tim porivima i željama kako bi slijedili učenja islama.
Šta uzrokuje istospolnu privlačnost i može li se to promijeniti?
Ponekad se postavlja pitanje šta kod čovjeka izaziva osjećanja istospolne privlačnosti. O tome se, u posljednje vrijeme, mnogo diskutira i istražuje, a činjenica je da niko zapravo ne zna odgovor. Čini se da je to tako uglavnom zbog sklopa mnogih faktora koji se razlikuju od osobe do osobe. I prava priroda i intenzitet istospolne privlačnosti može varirati od osobe do osobe. Kroz svoje dugo iskustvo sam naučio da ne postoje dva čovjeka istog profila. Neki ljudi privlačnost prema istom spolu doživljavaju kao nešto normalno, ali nije im sasvim odbojan drugi spol. Neki se, čak, jednog dana mogu vidjeti u braku sa nekim ko je suprotnog spola/roda, ako se podudare prava osoba i pravi uvjeti, te ako svoja osjećanja istospolne privlačnosti drže pod kontrolom, uvjereni da neće stupiti u istospolne seksualne odnose itd… Ovo je, zapravo, moje iskustvo i još nekih ljudi koje poznajem. Druge, pak, uopće ne privlači suprotni spol, pa se groze i same pomisli na romantičnu vezu sa osobom suprotnog spola. Konvencionalni brak, ne treba ni reći, za takvu osobu nije preporučljiva opcija, barem dok su u takvom stanju.
Također, neki ljudi zaista osjećaju potrebu da „nađu korijen“ istospolne privlačnosti i pokušavaju je protumačiti i razmotriti: šta je istospolna privlačnost, otkud ona, zašto ona, šta „znači“? Drugi ne brinu mnogo otkud ona i zašto je baš oni osjećaju, nego se usredotočuju na to kako da je učinkovito kontroliraju i kako da nastave sa životom. Lično, više pripadam ovom drugom taboru. Kada sam bio mlađi, mnogo sam vremena trošio na to da shvatim zašto sam ovakav i gdje je „krenulo naopako“. Napokon sam s tim prestao, zato što sam shvatio da mi nije potrebno da znam „otkud mi to“, nego da znam „kako“ se s tim nositi. Pa čak i ovo „kako“ nije nešto što mogu objasniti naučno. To su neke spoznaje do kojih sam došao tokom godina – uglavnom držeći se sunneta, učeći kako da nadmudrim vlastiti nefs , prakticirajući tezkiju i uz popriličan broj pokušaja i pogrešaka.
Zbog svega ovoga, postavlja se još jedno uobičajeno pitanje, a to je da li se istospolna privlačnost (SSA) može „izliječiti“? Ako „lijek“ znači potpuno uklanjanje istospolne privlačnosti i 100% „heteroseksualnosti“, onda vjerovatno ne može. Statistički, rijetko će neko ko je osjećao dominantnu ili isključivu privlačnost prema istom spolu proći adolescentsku dob tako da jednog dana nimalo ne osjeća istospolnu privlačnost („nula SSA“) i postane potpuno „heteroseksualan“. Ali, ne samo što ovaj cilj nije (za većinu) dostižan, mislim da nije ni potreban. Ništa u islamu ne kaže da se mora biti „heteroseksualan“ (zapravo, mi čak nemamo ni riječ za to u našem dinu ), nego samo da se moramo suzdržati od zabranjenih seksualnih djela (koja jesu konkretno navedena u našem dinu ). Učenjaci iz prošlosti su se, na primjer, mimoilazili u tome da li je pokuđeno da zrelog muškarca mami ljepota mlađeg muškarca (obično „golobradog“ ili emreda ). Neki su bili mišljenja da je takva podložnost zaista pokuđena, ali mnogi, izgleda, i nisu – nisu, sve dotle dok nisu počinjena zabranjena djela( haram ).
Oko ovog posljednjeg iskaza o izbjegavanju harama slažu se svi muslimanski vjerski učenjaci. Zato je važno da imamo na umu razliku između želja i djela. Kao muslimani, znamo da će nas Allah, subhanehu ve teʻala , pitati o onome čime nas je zadužio, obavezao. To uvijek obuhvata naša djela, ali i naše misli i maštanja, u mjeri u kojoj mi imamo kontrolu nad njima. Teklif (moralna odgovornost) bio bi besmislen da nam Allah nije dao ovlast nad vlastitim djelima i odredio nam punu odgovornost za njih. Naravno, svi mi, na tom putu, znamo zabrljati i napraviti mnoge greške, bilo da smo među onima koji su kušani istospolnim željama ili ne. Upravo zbog toga je Allah dao mogućnost tevbe (pokajanja). Zato se u Kurʻanu Allah Sebi osam puta obraća kao „ et-Tavvab er-Rahim “, Milostivi, Onaj koji se uvijek smiluje Svom robu koji se kaje, i uvjerava nas čak 72 puta (!) da je On „ Gafur(un) Rahim “, Onaj koji uvijek prašta, Milostivi – subhanAllah ! Zato nikakav grijeh ne smije biti razlog da čovjek izgubi nadu u Allahovu milost. Istovremeno, naše šanse da dobijemo pomoć od Allaha, da steknemo Njegovo zadovoljstvo u konačnici – povećavaju se kada smanjujemo vlastite grijehe, koliko god više možemo.
Ako se vratimo pitanju promjene, ostaje činjenica da su, tokom vremena, mnogi koje privlači isti spol (SSA) doživjeli značajnu promjenu u intenzitetu želja i privlačnosti prema istom spolu, i/ili u ulozi koju su ove želje i privlačnost imale u njihovom životu i njihovoj samopercepciji. Ponekad se to dešava spontano. Ponekad je posljedica dugotrajnog duhovnog samodiscipliniranja i samokontrole. Ponekad je to pitanje promjene u tome kako čovjek o sebi misli i kako se definira, a u odnosu na vlastite želje i na druge, posebno u odnosu na one vlastitog spola. Najčešće, svaki napredak koji neko napravi na putu borbe sa vlastitim osjećanjem istospolne privlačnosti (SSA) obično uslijedi kao spoj primjene određenih tehnika i pristupa. Neki su osjetili koristi od stručne, vjerski motivirane terapije i učili kako da razumiju i kako da se nose sa vlastitim željama prema istom spolu, te povezanim emocionalnim i psihološkim problemima, sa kojima se često mnogi koje privlači isti spol također bore. Drugi govore da su velike koristi imali od knjiga, programa i resursa koji su konkretno osmišljeni da tretiraju, razumijevaju, savladavaju i reduciraju ili smanjuju nečiju sklonost prema istom spolu (SSA). (Pravi rudnik korisnih, principijelnih i misaono podsticajnih informacija – utemeljenih u kršćanskom, ali i općenito religijskom stajalištu – iz kojeg i muslimani mogu izvući koristi – može se naći, na primjer, na sajtovima kao što je www.samesexattraction.org ili www.peoplecanchange.com.) Međutim, još jednom, moje mišljenje je da pravi cilj nije „heteroseksualnost“ po sebi, nego zadovoljstvo i ostvarivanje na Allahovom putu, te biti u miru s Allahom, sa sobom i sa drugima.
Islam kao srednji put: Izbjegavanje krajnjih narativa
„Ja sam čudovište i Allah me mrzi“ vs. „Deklarirani i ponosni: O.k. je biti gej!“
Smatram da je ključni korak u postizanju ravnoteže u procesu rješavanja problema istospolne privlačnosti – naučiti kako izbjeći dva uobičajena ekstrema: krajnost preziranja sebe zbog pukih želja i privlačnosti, koje nismo sami tražili, i krajnosti „identifikacije“ sa ovim željama, kao nečim što definira ko smo kao ljudska bića i kao muslimani. Islam je, kao i uvijek, srednji put, i oslobađajuće je kada naučimo prevazići sve lažne poruke kojima nas zasipa moderna kultura i kada shvatimo da se naša konkretna moralna borba suštinski ne razlikuje od moralne borbe bilo kog drugog muslimana. Kada to uspijemo, onda možemo učiti da na sebe gledamo ne kao na gore ljude, ali ni kao na bolje, čak ni kao na temeljno različite od bilo kog drugog Božijeg roba sa ove planete koji strijemi dobru.
Ovaj govor o krajnostima – koje su uvijek neislamske – dovodi me do sljedeće stvari. Mnogi muslimani koji se bore sa istospolnom privlačnošću danas se nalaze između dvije oštro suprotstavljene snage. Pripadnici prve snage, o kojoj su se vodile debate i koja je, u ravni islamskih učenja sada jasno odbačena (vidjeti M. Vaid, „Može li islam odobriti homoseksualni čin? Kurʼanski revizionizam i slučaj Scotta Kuglea“), sebe opisuju kao „progresivne muslimane“ koji su uzeli na sebe da daju jedno iskrivljeno tumačenje Kurʼana i koji odbacuju ili osporavaju hadise i konsenzus muslimanskih učenjaka, sve to u nastojanju da predstave istospolne seksualne susrete (SSE) – istospolni čin, kontakt i odnose – dopustivim u islamu. Ova je grupa, međutim, privlačna nekima, zato što nudi „sigurni prostor“ muslimanima koje privlači isti spol i nudi jedan način života sa kojim se lahko identificirati. Naravno, najveći nedostatak ovdje što takve muslimane vodi grijehu na mnogo načina. Ovdje još jednom moram jasno reći: ja i mnogi drugi muslimani koje privlači isti spol, a koje sam sretao godinama, odbacujemo pokušaje da se našom religijom manipulira kako bi „prihvatila“ našu (ili bilo čiju) „seksualnost“. Također odbacujemo bilo čiji pokušaj da vrši pritisak ili prisiljava muslimanske zajednice, imame, vođe, džamije, škole ili druge institucije da prihvate ono što je Allah jasno označio kao haram , a u ime „tolerancije“, „afirmacije“, „prihvatanja“, „inkluzije“, „raznolikosti“, ili bilo koje druge krilatice koja se uobičajeno koristi u ove svrhe. Značenje islama je „potčinjavanje“, a ja se potčinjavam Allahu iznad svega drugoga, uključujući tu i vlastite želje, bilo seksualne ili neke druge. Ovo je kušnja koju je Allah odabrao za mene i ja je od Njega prihvatam, u nadi da ću uspjeti steći Njegovo zadovoljstvo i Njegovu nagradu, inšallah . Allah, u Kurʼanu časnom, u suri el-Bakara (2:155-157) spominje:
I Mi ćemo vas uistinu kušati, donekle strahom, donekle glađu, donekle gubitkom imetka, života i uroda, ali ćemo obradovati strpljive, one koji, kada ih nevolja kakva snađe, kažu: „Mi, zaista, Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.“ Takvima pripada blagoslov od njihovog Gospodara i milost. Takvi su ispravno vođeni.
Prema tefsiru ovog ajeta, ove nevolje od Allaha dolaze u raznim oblicima i mi nad tim nemamo kontrolu. Samo Allah može odabrati kakve će nevolje biti. Jedino što mi možemo kontrolirati jest kako ćemo odgovoriti na njih. Hoćemo li popustiti pred iskušenjem? Hoćemo li se predati? Ili ćemo istrajati u strpljenju i podsjećati se na to koji nam je konačni cilj u ovom putu ka Allahu? Tada nas Allah može uvrstiti među muhtedine , ispravno vođene, one koji zaslužuju Allahov blagoslov i milost.
Dakle, kako ćemo znati da ćemo biti kušani i da su te kušnje i ispiti zapravo dokaz da vjerujemo? U Kurʼanu, u suri el-ʻAnkebut (29:2-7), Allah kaže:
Zar ljudi misle da će ih se ostaviti ako kažu „Mi vjerujemo,“ i da neće kušani biti? A Mi smo na kušnju stavljali i one prije njih, pa je Allah jasno pokazao koji istinu govore, a jasno je pokazao i koji lažu. Ili, zar oni koji zlodjela čine misle da mogu umaći Nama? Loše li oni prosuđuju! Ko god se nada susretu sa Allahom – uistinu će od Allaha određeno vrijeme doći. A On je Onaj koji sve čuje, Onaj koji sve zna. I ko god se trudi, trudi se za svoje dobro. Doista je Allah iznad svih svjetova! A onima koji vjeruju i dobra djela čine – Mi ćemo sigurno nedjela njihovih pokriti i zasigurno ih nagraditi za ono što su činili.
Ovi ajeti jasno poručuju da uz vjeru idu iskušenja. Prihvatiti da su to iskušenja i boriti se protiv njih zarad Allaha je od najveće važnosti, i kao iskaz i kao dokaz naše vjere, međutim, naposljetku, susret sa Allahom je ono što tražimo na Onom svijetu, bez obzira na teškoće sa kojima se, na našem putu ka Njemu, suočavamo u ovom životu.
Dakle, na jednoj strani su ljudi koji pokušavaju izopačiti din , mijenjujući njegova jasna učenja; ali, na drugoj strani, kad je riječ o ljudima sa iskustvom istospolne privlačnosti (SSA), unutar muslimanske zajednice često vlada kultura mržnje i žigosanja: bila to činjenica da se o ovoj temi jedva i raspravlja (što muslimane koji se nose s tim problemom vodi u nekakvo mentalno utočište, pa mnogi mladi ljudi misle da su oni doslovce jedini na svijetu koji se bore s tim) ili to bila činjenica da, ako se o ovoj temi uopće i „diskutira“, onda to čine imami koji govore o tome da je „kazna za homoseksualnost – smrt“ i o tome kako su lutije zli ljudi. Drugi načini „diskutiranja“ su unutar grupa prijatelja koji nalaze da je u redu rugati se gejevima , ismijavati ih i omalovažavati. (Čak i mnogi od nas, koji ne ostvarujemo svoje istospolne želje i odbacujemo ideju da se identificiramo kao gej , ipak osjećamo da smo meta ovakvih komentara.) Mogu se sjetiti da je, tokom mnogih godina, samo dva puta neko, ko je govorio na temu odnosa islama prema homoseksualnosti, zaista bio saosjećajan i dovoljno razumio taj problem da kaže da su to naša braća i sestre i da im je potrebna podrška i pomoć. Dva puta nije dovoljno. Ovo mora biti poruka glavne struje, mora se stalno iznositi i mora se osigurati da je ljudi ispravno razumiju.
Odgovornost zajednice
Više nije prihvatljivo – nikada, zapravo, nije ni trebalo biti – da guramo ovaj problem pod tepih. Gubimo mnogu našu braću i sestre zbog neznanja onih koji predstavljaju autoritete i ravnodušnosti i nemara zajednice općenito. Gdje su te hutbe i dersovi na kojima se ova tema adekvatno obrađuje i dobro prezentira, tako da ljudi ispravno shvate ovaj problem sa islamskog stajališta? Gdje su ti imami i učenjaci koji će objasniti da postojanje spontane želje nije grešno samo po sebi i koji će preraditi amorfne kategorije „homoseksualnosti“ i „LGBT-a“ u konkretniju – i religijski tačniju – distinkciju između istospolne privlačnosti (SSA) i istospolnih seksualnih susreta (SSE)? Gdje su mislioci ( havatir ) da kažu ljudima da pripaze svoje jezike kada govore o gejevima i lezbejkama i o homoseksualcima , tako da ne povrijede osjećanja svoje braće i sestara koji u šutnji pate (bez obzira što odbacujemo ove identitarne etikete i upozoravamo zajednicu da ih ne preuzima iz sekularne kulture)? Gdje su ta istraživanja koja bi omogućila roditeljima da adekvatno upute svoju djecu kako bi im se djeca sa tim problemom obratila bez straha? I gdje su ti instrumenti, potrebni roditeljima da bi mogli pomoći svojoj djeci kada im se obrate zbog problema istospolne privlačnosti (SSA)?
Sve dok mi, glavnina muslimanske zajednice, ne nađemo način da pružimo sigurno okruženje za ljude koji se nose sa osjećanjima istospolne privlačnosti, kako bi se mogli otvoriti brižnim i saosjećajnim pojedincima među nama, gubit ćemo mnogu braću i sestre koji će se okrenuti lažnom tumačenju islama ili potpuno napustiti vjeru, pa čak i počiniti samoubistvo ( veʼl ʻijazu biʼllah ). Sad, ja sigurno ne mislim da bi ljudi trebali početi mahati zastavom duginih boja, nositi ružičaste trokute i javno obznanjivati da ih privlači isti spol. Ja mislim da je potrebno da dokrajčimo tabuiranje i krivo informiranje o istospolnoj privlačnosti (SSA), s jedne strane, i iskrivljavanje dina , s druge, tako što će imami i vođe zajednice propagirati ispravno razumijevanje istospolne privlačnosti (SSA), kakvo smo gore iznijeli, nasuprot istospolnih seksualnih odnosa (SSE), i razjasniti – da se zna šta je halal , a šta haram . Također mislim da bi imami, lideri i roditelji morali dobiti neophodne alate kako bi bili u stanju dati podršku djeci ako/kada im ona otkriju da ih privlači isti spol. Ako ne možemo računati na naše lidere i naše zajednice, da će sačuvati cjelovitost naše vjere, a, istovremeno, mudro, razborito i saosjećajno podržavati nas – svoju braću i sestre koji se bore s privlačnošću prema istom spolu – u ovoj kušnji koju je Allah za nas odabrao, onda, na koga možemo računati?
Molim vas, napominjem da ja ne tražim ničije sažaljenje. Ja samo tražim malo saosjećanja, pravog saosjećanja, ukorijenjenog u islamsim učenjima koja osiguravaju dobrobit nas, kao muslimana, kako na ovom, tako i na Onom svijetu. Kada neko, a posebno ako je to mlad čovjek, čuje stvari poput „ gejeve treba pobiti“ ili „ gejevi su odvratni,“ mislim da nije pretjerano reći da te riječi ostavljaju duboke i trajne posljedice na jednu zbunjenu i ranjivu dušu. Nije čudo što mnogi naši mladići i djevojke napuštaju vjeru zbog ovog problema i prelaze u grupe koje – ma kako ih pogrešno vodile – „afirmiraju“ njihov gej -identitet i način života. Mi bismo, kao zajednica, morali osjećati tugu i krivicu u oba slučaja. Osim iskrenog saosjećanja – koje je pokazivao i naš Poslanik, neka je mir i spas na njega, koji je bio najsamilosniji od svih ljudi i nikad nije oklijevao da upozorava ljude na kršenja Allahovih naredbi – ja tražim i poštovanje. Imam pravo, kao vaš brat u vjeri, na vaše puno poštovanje i podršku. To podrazumijeva poštovanje i podršku za braću koja su „ženskastog“ ponašanja ili za sestre koje su „muškobanjaste“, bez svoje krivice. O muškarcu sa ženskim manirima ( muhannas ), Imam en-Nevevi, radijallahu anhu , piše:
Učenjaci kažu da muhannasa ima od dvije vrste. Prvi su oni koji su takvi stvoreni; oni ne poprimaju namjerno karakteristike, izgled, govor i ponašanje žena, nego je to narav ( hilka ) koju im je Allah stvorio. Ovakav čovjek nema krivice i ne treba ga prekorjevati; on nema grijeha i ne treba ga kažnjavati; oprošteno mu je, jer on sam na to nema utjecaja. Druga vrsta muhannasa su oni koji nisu takvima stvoreni ( hilka ), nego su svjesno i namjerno preuzeli karakteristike, ponašanje, izgled i govor žena, te se oblače poput njih. Ovo je pokuđeno, a u vjerodostojnim hadisima osuđeno kao prokleto ponašanje. Ovo je u skladu sa značenjem hadisa: „Allah je prokleo muškarce koji (svjesno) oponašaju žene i žene koje (svjesno) oponašaju muškarce.“
Imam en-Nevevi jasno kaže da čovjek koji nema kontrole nad takvim osjećanjima nema ni krivice. (Učenjaci se slažu da čovjek čije se ponašanje ne podudara sa njegovim biološkim spolom moraju pokušati preurediti svoje manire u onoj mjeri u kojoj je to moguće, međutim, nisu krivi za ono što je izvan njihovih sposobnosti i moći.) Sve dok neko ne počini djelo harama , vaš je brat ili sestra u vjeri – pa čak i ako počini tako nešto, još uvijek su braća i sestre po vjeri – pa nema apsolutno nikakvog opravdanja da ih se omalovažava ili zlostavlja. Sve dok oni ne pokušavaju opravdati ili normalizirati neko ponašanje koje je haram – kao što su istospolni seksualni odnosi – ili dok na njih ne poziva javno, trebaju biti prihvaćeni i prema njima se mora postupati kao prema bilo kom drugom.
Mali savjet braći muslimanima koji se bore sa istospolnom privlačnošću
U zaključku, htio bih ponuditi koji savjet ( nasiha ) svojoj mnogoj braći i sestrama koji ovo čitaju i koji se također bore, kao što se i sam borim, sa željama prema istom spolu koje nisam tražio. Prije svega, trebalo bi da znate da niste sami. Mnogo nas je poput vas, koji tačno znaju kroz šta prolazite – poznaju tu zbunjenost, patnju, izolaciju. Ovdje smo kao oslonac i podrška, da jedni drugima pomognemo korisnim savjetom, time što ćemo nekog saslušati i time što ćemo ga bratski/sestrinski ohrabriti, jer iz iskustva znamo kako to može biti težak put. Drugo, budući da sva pomoć i podrška, u konačnici, dolaze od Allaha, subhanehu ve teʻala , ne mogu dovoljno naglasiti da je od presudne važnosti održati vezu sa Onim Koji nas je stvorio, pouzdati se u Njega i približavati Mu se što je više moguće – bez obzira koliko puta je neko pogriješio ili posrnuo u nastojanju da vlada svojim seksualnim željama. Mnogi faktori su neophodni za efikasnu borbu sa istospolnom privlačnošću (SSA), kako sam već rekao, ali, po mom iskustvu, jedan posebno važan – najvažniji faktor, zapravo – je vjera u Allaha, subhanehu ve teʻala , i nepokolebljivo vjerovanje i privrženost Njegovom dinu . Bez ovog ključnog elementa, mislim da ne bih bio ni blizu ovog gdje sam danas, elhamdulillah . Naposljetku, želio bih istaći da nema „jednog puta“ u borbi sa željama prema istom spolu, ne postoji samo jedno mjesto na koje baš svaki pojedinac treba stići u ovom životu. Svaki čovjek ide vlastitom stazom i svako mora živjeti sa svojim izborima.
Prava istina je da ni ja, ni bilo ko drugi nema potpuno i cjelovito rješenje za istospolnu privlačnost. Međutim, dobra vijest je, a na osnovu onog što sam vidio i doživio, da nam takvo rješenje nije ni potrebno ako hoćemo živjeti život tako da ispunimo naš zadatak Božijeg namjesnika ( halife ) na Zemlji. Sve što nam je potrebno su ključne činjenice. A ključne činjenice su da nas je Allah stvorio da Mu se klanjamo, da nas On kuša nečim što je jedinstveno za svakog, da nas On čuva i hoće da nas vidi kako idemo putem ka Njemu, da je On odredio da su neka djela halal , a druga haram , da nam je On dao dar moralne snage i da smo odgovorni za svoja djela, te da On, kako je obećao u Kurʼanu u brojnim ajetima, „neće opteretiti nijednu dušu više od onog što ona može podnijeti.“ Mi možemo i mi bismo trebali iskoristiti sva raspoloživa sredstva, funkcionalna za sve, kako bismo, prije svega, preuzeli kontrolu nad svojim djelima i ponašanjem, budući da je to ono za šta nas Allah smatra odgovornim pred Njim, te obraditi i razraditi različita pitanja što bolje možemo. Kako će naši pojedinačni životi teći nakon toga, šta Allah čuva za svakog od nas tamo iza (da ne spominjemo „tamo gore“), kada se strpljivo borimo na Njegovom putu, sa vjerom i pouzdanjem u Njega – sve je to u rukama Allaha, našeg Gospodara, Koji u Kurʼanu kaže: „Niko ne zna kakve radosti su skrivene kao nagrada za ono što su činili“ (sura es-Sedžda , 32:17).
Ići pravim putem
Ukratko, mislim da je ovo put naprijed: samokontrola i samodisciplina. I ne, nisam rekao da se možemo „moliti da neko ne bude gej ,“ nego da naučimo kako da zauzdamo i stavimo pod kontrolu naš nefs , tako da on ne upravlja našim djelima. To je ono što Allah od nas traži – ni više, ali ni manje. Šta će se desiti poslije, ostaje otvoreno i razlikuje se od čovjeka do čovjeka, ovisno o tome šta je Allah odredio. Neko, jednog dana, može zaključiti da je moguće da sklopi brak i krenuti tom stazom. Drugi će ostati u celibatu i nastaviti tim putem. Neki će svoje vrijeme i talente iskoristiti da tragaju za islamskim znanjem, da rade u zajednici i ići tim putem. Svačiji put ka Allahu je jedinstven i poseban za njega ili za nju, međutim, mi čvrsto vjerujemo u riječi našeg Gospodara, kada On kaže: „A one koji se radi Nas budu borili ( džahedu ), Mi ćemo sigurno uputiti na Naše staze. Zaista je Bog uz dobročinitelje ( el-muhsinin )“ (sura el-ʻAnkebut , 29:69).
Budući da se svi potvrđujemo kao muslimani, Allahov put – a mi, u našim dnevnim namazima, minimum 17 puta tražimo od Njega da nas na taj put uputi – nije ništa drugo do Pravi put ( es-sirat el-mustekim ). Zbog toga mi, muslimani kojima je dato iskušenje istospolne privlačnosti, nazivamo našu borbu Pravom borbom. U stvarnosti smo mi, kao muslimani, svi uključeni u Pravu borbu – borbu da ostanemo na Pravom putu ka našem Gospodaru i Stvoritelju. Svi mi imamo vlastite izazove sa kojima se suočavamo i prepreke koje nam valja preći na tom putu, ali naš put – u konačnici – je jedan, baš kao što je i naš Cilj – Jedini.
Muslimanskoj zajednici, kao cjelini, volio bih reći: vrijeme da se rješava ovo pitanje bilo je jučer. Hajde da sada sustignemo zaostatak, zato što ja mogu biti čovjek koji stoji do tebe u mesdžidu . Mogu biti tvoj kolega, tvoj prijatelj, tvoj rođeni brat ili tvoj supružnik. Mogu biti tvoje dijete ili tvoj roditelj. Ko zna? Ja mogu biti čak i – ti.
MuslimMatters je portal koji je proteklih nekoliko godina objavio niz članaka na temu homoseksualnosti. Neki su usredotočeni na dokaze iz svetih tekstova i moralnu opravdanost islamske zabrane istospolonih seksualnih odnosa i veza, dok drugi daju mišljenja o tome kakva bi stajališta muslimani trebali zauzeti prema pokretu za prava homoseksualaca. Opet, neki drugi članci se bave ovim pitanjem iz jednog više duhovnog ugla.
Iako je pohvalno što se ovi članci bave temom homoseksualnosti sa islamske tačke gledišta, uočava se da nijedan ne pokušava upoznati čitatelja sa „gledištem jednog insajdera“ o ovom pitanju, tj. stajalištem muslimana vjernika kog privlači isti spol i koji osjeća želju za istim spolom. Ovo stajalište je, međutim, važno, iz dva razloga. Prvo, mnogi muslimani danas traže način da odgovore na pitanje homoseksualnosti i principijelno i saosjećajno, posebno kada se radi o savjerniku muslimanu koji možda ima sklonosti ka istom spolu. Istovremeno, muslimani, kao i svi članovi društva, neprekidno su, sa svih strana, bombardovani gromoglasnim i sve agresivnijim javnim diskursom koji je „gej-afirmativan“ i koji se predstavalja kao jedini razumni, pravedni, pa čak i jedini moralni odgovor na pojavu želje i privlačnosti među ljudima istoga spola. Ne čudi, stoga, što su muslimani – kako oni koji su doživjeli privlačnost prema istom spolu, tako i oni koji nisu – odnedavno počeli popuštati pod ovim pritiskom, a po cijenu svoje vjerske čestitosti i islamskih moralnih obaveza. Uz nekoliko glasova koji se protive ovom dominantnom narativu, mnogi muslimani danas su zbunjeni i zabrinuti zbog ovog problema.
Ogled koji slijedi napisao je brat Yousef, musliman sa iskustvom istospolne privlačnosti, koji se, skupa sa mnogim drugim muslimanima istog iskustva, opredijelio da živi svoj život po načelima utvrđenih islamskih moralnih i duhovnih učenja. Osim toga, brat Yousef je moderator jedne internetske grupe za podršku muslimanima koje privlači isti spol ( www.straightstruggle.com ) već 13 godina, zbog čega ima bogato iskustvo i jedinstveno gledište na ovu temu. Njegov ogled upućen je imamima, vjerskim službenicima, muslimanskim aktivistima i vođama muslimanskih zajednica, muslimanskoj zajednici u cjelini, te onim muslimanima koji se bore sa istim željama i privlačnošću prema istom spolu.
Prijevod: A. Mulović
Preuzeto sa https://algoritam.net/2020/02/26/islam-homoseksualnost-musliman-koga-privlaci-isti-spol/