Evo čitam jednu knjigu u kojoj čovjek Amerikanac opisuje koja je procedura za otvaranje bankovnog računa u Bosni, pa sam preveo doslovce:
Trebao sam poći ‘ovdje’ da ovo ovjerim, i ‘tamo’ da ovo pečatiram i onda sam morao da potražim preporučeno pismo iz banke koje sam trebao da prevedem, i za ovaj drugi dokument da uzmem apostil, i onda kopiju mog pasoša prevedem na Bosanski jezik. Tako da mi je trebao još poljubac od sveštenika, potpisan, ovjeren i poslat u stilu Stivi Vondera.
Kaže dalje:
Iznenađujuće, svi ovi zahtjevi su došli od strane Centralne Banke - a ne od samih banaka. Izgleda Bosna želi da i dalje bude bez prebijene pare i u užasnom stanju. U regiji koja mi se dopada, to se ne zove uspješnom pričom. U Srbiji, u drugu ruku, Centralna Banka vam omogućava da otvorite bankovni račun, ali su banke same po sebi teške. U obližnjoj Crnoj Gori imaju drugačije ponašanje i daju svakome na znanje da Centralna Banka ne postavlja nikakve uslove, da su kapitalisti, i da žele vaš novac.
I da ne ostane na Crnoj Gori kao uber državi kaže u nastavku:
Ograničavanja mogu biti i na ličnoj procjeni zaposlenog u banci. Na primjer, kada sam pokušao koristiti neamerički pasoš da otvorim račun u Crnoj Gori, rekli su mi “Ne znamo gdje se nalazi ova zemlja, imate li neki drugi?” Kada sam otišao u drugu filijalu iste banke preko puta, bilo je sve u redu.
Da li mislite da nas isključivo političari i birokratija zarobljavaju i drže nas podalje od stranih investicija, ili mi takođe svjesno ili nesvjesno učestvujemo u tome?